S obzirom na jednostavnost opisa zvijezde – kuglice plina koju drži vlastita gravitacija – iznenađujuće je da postoji toliko mnogo vrsta zvijezda. Neke zvijezde mogu živjeti 10 bilijuna godina – 1000 puta više od trenutne starosti svemira – dok druge eksplodiraju u roku od nekoliko milijuna godina. Ono što određuje životni vijek zvijezde je njena masa. Dok velike mase brzo troše gorivo jer su vruće, male mase dugo gore. Neke su zvijezde velike poput Mount Everesta (Crab pulsar), dok su druge dovoljno velike da progutaju 10 milijuna Sunca (VY Canis Majoris).
Kad bi VY Canis Majoris zamijenio Sunce, progutalo bi sve planete do orbite Saturna, šestog planeta od Sunca.
Neke su zvijezde plavo-bijele (poput Sunca), neke su žuto-bijele, a neke su tamno-mutnocrvene boje koje prelaze u crnu.
Temperatura određuje boju zvijezde. Plavobijelci su izuzetno vrući (neki i preko 100 000 Celzijevih stupnjeva); crveni su hladni (nekoliko tisuća stupnjeva). Neke zvijezde stagniraju, dok druge pulsiraju ili čak eksplodiraju. Uzrok nestabilnosti u velikim masama su rizične nuklearne reakcije.
Neke zvijezde imaju teške elemente poput željeza, dok druge nemaju. Oni mogu akumulirati toplinu u sebi i utjecati na strukturu / izgled zvijezde. Sadržaj zvijezde određuje kada se rodila. Najstariji su rođeni prije nego što su supernove obogatile galaksiju nuklearnim fuzijskim proizvodima. Neke zvijezde imaju planete, neke nemaju. (Postoji najmanje deset posto, nekoliko od toga: Planeta može biti koliko i zvijezda.)
Nepoznato je što određuje hoće li zvijezda postati njezin planet. No, čini se da stjenoviti planet zahtijeva teške elemente.
S obzirom na to da u svemiru postoji 10 000 000 000 000 000 000 zvijezda, koje bi još neobičnosti mogle postojati u zvjezdastom vrtu?