Zašto zvijezde eksplodiraju?

Iako većina zvijezda poput Sunca pretvara vodik u helij, nemaju gustoću i temperaturu da bi poduzele sljedeći korak: pretvaranje helija u ugljik. Zbog toga većina zvijezda troši H-gorivo, kratko udahne kao ispupčeni div, prelazeći u nevidljivost kao bijeli patuljak. Masivne zvijezde su različite. Nakon pretvaranja elementa u teži, oni uvijek dosegnu gustoću i temperaturu za porast.

Većina masivnih zvijezda na kraju se pretvori u “silicijske plamenike”; vrlo brzo stvaranje nuklearnih elemenata, što u konačnici jezgru pretvara u željezo i nikal. To se naziva / niklena jezgra znači katastrofu. Napredno formiranje elemenata zahtijeva više energije od stvaranja energije; upija toplinu sa zvijezde poput vampira. Budući da nije u stanju stvoriti toplinu kako bi poduprla plin da se odupre silnoj gravitaciji koja ga pokušava slomiti, jezgra se “sruši u sebe”.

Kolaps prestaje tek formiranjem “neutronske jezgre”, izuzetno guste neutronske kugle. Lopta je toliko čvrsta da je zvijezda koja se ruši pogodi i vrati se natrag. I implozija se pretvara u eksploziju (supernova). Subatomske čestice nastale rađanjem neutronskih jezgri; “neutrini” izbacuju zvjezdani zid. Sjaj supernove može nakratko premašiti galaksiju od 100 milijardi zvijezda, što znači da se može vidjeti izdaleka u svemiru.

U međuvremenu, jarko svjetlo supernove samo je 1 posto oslobođene energije. 99% se oslobađa kao notrino.

Osim supernove tipa “nuklearni kolaps”, postoji još jedan važan tip. To se događa u binarnim sustavima gdje se jedna od zvijezda pretvori u bijelog patuljka. Materija koju zvijezda pratilac apsorbira iz bijelog patuljka pokreće odbjegle nuklearne reakcije. Zvijezda se eksplodira u obliku supernove. Ključna važnost druge vrste supernove – tehničkog naziva Type la – jest ta da se smatra da je eksplozija uvijek iste svjetline.

Uloga u mjerenju udaljenosti u svemiru 1998. otkrili su postojanje tajanstvene “tamne energije”.